Što je retrohaliranje cigare i zašto se time trude iskusni pušači?
Retrohaliranje znači ispuštanje udahnutog dima cigare kroz nos, umjesto kroz usta. Ono što ljudi doživljavaju kao okus zapravo je najvećim dijelom miris, a nosna šupljina sadrži receptore koje jezik nema, pa retrohaliranje otkriva aromatske nijanse, papar, drvo, suho voće, koje jeziku potpuno promaknu. Krenite s malom količinom i postupno povećavajte.
Što se zapravo događa u nosu kad to radite?
Jezik zapravo raspoznaje samo pet stvari: slatko, kiselo, slano, gorko i umami. Sve ostalo što biste nazvali "okusom", papar, cedar, koža, suho voće, kakao, zapravo je miris, koji detektiraju olfaktorni receptori duboko u nosnoj šupljini, a ne okusni pupoljci. Ti receptori normalno se aktiviraju samo kad nešto pomirišete prije nego što stigne u usta, što se naziva ortonazalni miris. Retrohaliranje usmjerava aromu prema istim receptorima, ali iz suprotnog smjera: dim se zadrži u ustima, malo se zagrije i pokupi hlapive spojeve, a zatim ga blago potisnete prema gore i van kroz nos. Taj povratni put naziva se retronazalni miris i to je velikim dijelom razlog zašto hrana i piće djeluju bezukusno kad imate prehladu. Receptori su isti. Mijenja se samo smjer kojim aroma do njih dolazi.
Dim cigare nosi mnogo aromatskih spojeva koji se na jeziku uopće ne registriraju snažno. Preskočite li retrohaliranje, kušate možda tek pola onoga što je zapravo prisutno.
Zašto se iskusni pušači time trude, što to otkriva, a obično povlačenje ne?
Povlačenje i ispuštanje dima kroz usta govori vam o tijelu, težini i bogatstvu dima, i daje grubu procjenu jačine. To je stvaran signal, ali prilično neprecizan. Dvije cigare mogu na jeziku djelovati podjednako punog tijela, a ipak biti potpuno različit doživljaj, a ta razlika obično se očituje kroz aromu, a ne kroz težinu. Retrohaliranje je ono što razdvaja "srednje tijelo s crnim paprom i cedrom" od "srednje tijelo s kakaom i suhom smokvom", cigare koje bi djelovale gotovo identično kad biste dim ispuštali isključivo kroz usta. Pogledajte jačina naspram tijela naspram okusa za objašnjenje zašto su to tri odvojene osi, a ne jedna klizna ljestvica.
Retrohaliranje je i glavni alat za procjenu ima li cigara stvarnu kompleksnost ili samo djeluje jako. Cigara sa stvarnom dubinom pokazat će vam u retrohaliranju nešto novo u drugoj trećini, nešto što nije bilo prisutno u prvoj. Jednolična cigara pokazuje istu notu iznova i iznova, koliko god se trudili. Bez retrohaliranja obje cigare mogu djelovati kao "dobar, pun dim". S njim je razlika očita.
Kako se to zapravo radi, bez kašljanja i pečenja nosa?
Dim cigare nikad nije namijenjen udisanju u pluća, ni pri retrohaliranju. Tehnika ostaje u potpunosti unutar usta i nosnog prolaza.
- Povucite dim u usta kao inače i zadržite ga tamo nakratko, umjesto da ga odmah progutate ili ispustite.
- Zatvorite usne gotovo do kraja, opustite grlo i blago potisnite mali dio tog dima prema gore i van kroz nos, kao da polako izdišete zrak, a ne silom.
- Ostatak dima ispustite kroz usta, kao inače.
Najčešća pogreška je korištenje previše dima ili prejako potiskivanje, oboje samo izaziva kašalj i osjećaj pečenja koji nema nikakve veze sa stvarnim okusom cigare. Krenite s doista malom količinom, manjom nego što vam se čini potrebnim, i povećavajte je tek kad znate kako izgleda ugodno retrohaliranje za vas osobno. Nekima nikad ne treba puno više od toga.
Retrohaliranje ili izdisanje kroz usta: što vam svako od toga zapravo govori?
| Izdisanje kroz usta | Retrohaliranje kroz nos | |
|---|---|---|
| Što otkriva | Osnovni okus (slatko, slano, gorko) te opće tijelo i osjećaj u ustima | Aromatsku složenost: papar, drvo, zemlju, suho voće, cvjetne i začinske note |
| Za što je korisno | Brzu procjenu jačine i koliko pun dim djeluje | Procjenu stvarne složenosti okusa i usporedbu cigara sličnog tijela |
| Gdje može zavesti | Dvije vrlo različite cigare mogu djelovati gotovo isto samo na jeziku | Pretjerivanje izaziva osjećaj pečenja koji uopće nije nota okusa |
Ništa od toga ne zamjenjuje drugo. Potpuna slika o cigari koristi oboje.
Kada tijekom pušenja treba retrohalirati, i koliko često?
Ne kod svakog dima, to je pretjerano i receptore umara umjesto da otkriva više. Korisnija je navika retrohalirati svakih nekoliko dimova te svjesno provjeriti na početku svake trećine, a ne samo pred kraj cigare. Cigare se znatno mijenjaju kako gore, pa retrohaliranje izvedeno samo jednom, na početku, propustit će najveći dio te promjene. Zašto se cigare mijenjaju kroz tri trećine detaljnije objašnjava što zapravo pokreće tu promjenu.
Olfaktorni receptori se također prilagođavaju uz ponavljanu izloženost, na isti način na koji jak miris u prostoriji nakon nekoliko minuta prestane biti primjetan. Stalno retrohaliranje, umjesto u razmacima, upravo iz tog razloga djeluje kontraproduktivno: do zadnje trećine osjetite manje, a ne više.
Čini li retrohaliranje cigaru jačom ili oštrijom nego što zapravo jest?
Ne suštinski, ali može tako djelovati ako se radi pogrešno. Određeni aromatski spojevi, crni papar je najočitiji primjer, kroz nos djeluju intenzivnije nego kroz usta, pa cigara koja je pri izdisanju djelovala tek blago paprena kod retrohaliranja može ispasti oštro začinjena. To je stvaran signal o cigari, a ne pogreška u tehnici. Pogreška u tehnici je sirov osjećaj pečenja od potiskivanja previše dima prejako kroz nosni prolaz. Ako retrohaliranje dosljedno djeluje neugodno umjesto informativno, rješenje je gotovo uvijek manje dima, blaže potisnutog, a ne jača cigara ili drugačija tehnika.
Kako se to povezuje sa stvarnim razvojem nepca?
Retrohaliranje je mjesto gdje se većina istaknutijih nota zapravo pokaže. Paradigm dnevnik degustacije razvrstava note u šest kategorija, Kava, Orašasto, Slatko, Drvo i povrće, Prirodno te Bilje i začini, a note iz kategorija Bilje i začini te Drvo i povrće obično je znatno lakše prepoznati nakon retrohaliranja nego pri običnom izdisanju, jer ih nose isti hlapivi aromatski spojevi o kojima je bilo riječi ranije. Cigara koja kroz usta djeluje kao da se ništa ne događa često pokaže pravu dinamiku čim provjerite kroz nos. Kako se okusi cigara kategoriziraju objašnjava na što zapravo upućuje pojam poput "barnyard".
Ta navika dodatno raste uz bilježenje. Kako proširiti svoje nepce za cigare objašnjava zašto dosljedno korištenje fiksnog rječnika zapravo trenira nepce tijekom vremena, a retrohaliranje je jednostavno korak koji vam daje više toga za zabilježiti. Preskočite ga i bilježite tek pola cigare.
Ukratko
- Retrohaliranje ispušta dim kroz nos umjesto kroz usta, dopirući do olfaktornih receptora koje jezik nema.
- Najveći dio onoga što se doživljava kao "okus" zapravo je miris, detektiran retronazalno dok je dim već u ustima.
- Koristite malu količinu dima i blago potiskivanje, ne silovito izdisanje, kako biste izbjegli kašalj ili osjećaj pečenja.
- Radite to svakih nekoliko dimova i na početku svake trećine, ne kod svakog dima, jer receptori uz prekomjerno korištenje otupljuju.
- Neke aromatske note, osobito papar, djeluju intenzivnije kroz nos nego kroz usta, i to je stvaran signal, a ne pogreška.